Neplodnost (sterilitet) je definisana kao nemogućnost para da začne.
Ljudska vrsta ima slabu reproduktivnu sposobnost. Verovatnoća da mladi zdravi par zatrudni u roku od mesec dana iznosi oko 25-30%, tako da je većini parova potrebno 2-4 meseca da zatrudne.
Ovi procenti nisu kumulativni, a procenjuje se da će samo 85% svih normalnih parova postići trudnoću u roku od jedne godine.
Neplodnost pogađa jedan od 5-6 parova u zapadnom svetu (oko 20%) sa tendencijom porasta zbog socijalnih razloga (npr. odlaganje majčinstva).
Pored toga, postoje faktori iz okruženja, kao što su hemikalije, deterdženti, zagađivači i dr., koji utiču na plodnost.
Otprilike 30% neplodnosti nastaje zbog ženskih faktora, dodatnih 30% se pripisuje muškim faktorima, a oko 20% je kombinacija oba.
U preostalih 20% uzrok neplodnosti nije poznat (idiopatska neplodnost), iako se ta grupa postepeno smanjuje, zahvaljujući naučnom napretku i poboljšanim dijagnostičkim alatima.
Najčešći uzroci neplodnosti su sledeći:
Plodnost žene je na vrhuncu u razdoblju od 20. do 25. godine. Nakon toga, smanjuje se relativno sporo do 35. godine života, kada počinje znatno da opada sve do 40. godine.
Od 40. godine plodnost dramatično opada i do 45. skoro da ne postoji.
Zbog toga bi par trebalo da uzme u obzir i starosnu dob, kao i druge faktore u razmatranje pri planiranju posete ginekologu.
Treba dodati da se u nekim slučajevima „starost jajnika“ razlikuje od stvarne starosti žene. Da bi se procenila starost jajnika, preporučuje se merenje nivoa AMH (Antimilerov hormon) koji prati rezervu jajnika (broj oocita preostalih u jajnicima).
Endometrioza je benigna bolest koja pogađa mnoge žene u reproduktivnom dobu. Karakteriše je ektopično prisustvo ćelija endometrijuma (endometrijum je unutrašnja obloga materice) na mestima kao što su zid materice (adenomioza), jajnici, stomačna membrana, abdomen i druga retka mesta kao što su bešika, crevni zid itd.
Tačan uzrok bolesti nije u potpunosti poznat. To je verovatno posledica genetske predispozicije i abnormalne strukture. Endometrioza takođe može biti izazvana ili povećana refluksom krvi tokom menstruacije kroz jajovode i implantacijom ćelija endometrijuma u sluznici materice ili abdomena.
Ova ektopična agregacija ćelija endometrijuma deluje kao receptor hormonske stimulacije i krvarenja tokom menstrualnog ciklusa.
Endometrioza može uzrokovati menstrualnu bol (disminoroia), bol tokom seksualnog odnosa (disparefneia) ili atipičan bol u različitim fazama ciklusa i tokom slučajnih aktivnosti (hronični bol u karlici). Štaviše, endometrioza može prouzrokovati ožiljke (adhezije) na jajovodima, ciste na jajnicima i adhezije na unutrašnjim organima abdomena.
Simptomi endometrioze stoga uključuju bol, krvarenje i sterilitet. Često čak i teška endometrioza može promaći pri pregledu s obzirom na odsustvo značajnih simptoma.
Endometrioza je čest problem kod žena i odnosi se na otprilike 10 – 20% žena u reproduktivnom dobu i 15 – 40% neplodnih žena.
Karlične infekcije često se prenose seksualnim putem (npr. Hlamidija), ali mogu se javiti i nakon operacije u materici ili grliću materice (npr. kiretaža, ekscizija konusa). U mnogim slučajevima nema jasnog uzroka upale.
Obično se jave jaki bolovi u abdomenu, ali neki slučajevi su bez simptoma. Infekcija se obično leči antibioticima, a u težim slučajevima (npr. Hidrosalping) može biti potrebna operacija.
Upala karlice može uticati na funkciju jajovoda i takođe dovesti do upale i adhezija endometrijuma.
Mlade žene se često podvrgavaju operaciji jajnika, obično zbog ciste (npr. ciste corpus luteum, endometrioze, dermoida i sl.).
U takvim slučajevima se smanjuje količina zdravog tkiva jajnika, kao i rezerve jajnika i sposobnost ovulacije.
Štaviše, verovatno će se razviti adhezije, koje mogu uticati i ometati funkciju jajovoda.
Iz tih razloga se operacija ciste na jajnicima kod žena u reproduktivnom dobu preporučuje samo kada je to apsolutno neophodno. Štaviše, preporučuje se da laparoskopiju izvrši iskusni ginekolog, pri čemu je očuvanje plodnosti prioritet.
Malformacije materice su urođeno stanje i obično su povezane sa malformacijama genitalija, urinarnog trakta ili rektuma.
Javljaju se u oko 5% opšte populacije.
Obično se početna dijagnoza postavlja putem transvaginalnog ultrazvuka i potvrđuje histerosalpingografijom (HSG), histeroskopijom, laparoskopijom ili magnetnom rezonancom.
Postoje različite vrste malformacija materice od kojih je najčešća tzv. otcepljena materica (septum ili particija).
Vrste malformacija materice:
Hirurška intervencija (histeroskopija) nije potrebna za sve vrste malformacija kako bi se povratila plodnost.
Ipak, preporučuje se hirurška intervencija za septum materice pre nego što pacijentkinja pokuša da zatrudni.
To je jednostavna histeroskopska tehnika, bez ozbiljnih nuspojava, koja vrlo uspešno poboljšava šanse para za prirodnu trudnoću.
Menstrualni ciklus igra vitalnu ulogu u postizanju trudnoće.
Ne samo da je odgovoran za ovulaciju, već i priprema endometrijum za primanje embriona. Uobičajeno trajanje ciklusa je 28 dana, a ovulacija se javlja oko 14. dana. Značajne promene ciklusa povezane su sa nepravilnom ovulacijom ili čak nedostatkom ovulacije. U tim slučajevima je teško identifikovati plodne dane žene, što u velikoj meri smanjuje verovatnoću začeća.
Najčešći uzrok nepravilnog ciklusa je sindrom policističnih jajnika (PCOS), koji se karakteriše sledećim:
Osim što utiče na plodnost, PCOS može prouzrokovati i promene u metabolizmu.
Iz tog razloga, tačna dijagnoza i lečenje su neophodni za poboljšanje zdravlja i kvaliteta života pacijenta.
Druga abnormalnost menstrualnog ciklusa je amenoreja (odsustvo menstruacije). Amenoreja je povezana sa neplodnošću, kao i promenama koštane mase (osteoporoza) ako se problem nastavi duže vreme.
Važno je utvrditi uzrok amenoreje i potražiti pravilno lečenje kako bi se izbegli sekundarni neželjeni efekti, posebno na koštanu strukturu.
Postoji mnogo različitih lečenja amenoreje u zavisnosti od uzroka problema.
Bol u testisima povezan je sa prisustvom varikokele (natečene vene u testisima), što može doprineti neplodnosti.
Anomalije u testisima tokom detinjstva (kriptorhidizam, malformacije genitalija i sl.).
Sva ova oštećenja povezana su sa lošim razvojem genitalnih organa tokom embrionalnog razvoja. U takvim slučajevima, povećana je verovatnoća da će urođeni defekti uticati na kvalitet sperme, posebno kada su povezani sa abnormalnom spermom, višebrojnim pobačajima ili neobjašnjivom neplodnošću.
Impotencija i drugi problemi vezani za seksualnu funkciju koji dovode do smanjene reproduktivne sposobnosti, mogu se efikasno lečiti bez nuspojava.